Kolumne

Deset godina u marketingu: Sve bih opet i ponovo (Brankica Raković)

Da ste pitali desetogodišnju mene šta želi da bude kad poraste, rekla bi vam: profesorica srpskog jezika. I da vam kažem, završiću ja taj srpski, ne zvala se ja Brankica.

Da ste pitali dvadesetogodišnju mene šta želi da bude kad poraste, rekla bi vam: novinarka.

I možda bih i bila to i danas da ta profesija na našem podneblju ima svoje puno značenje i slobodu koju bi trebalo da ima. A o finansijskom dijelu bavljenja novinarstvom da ne pričamo.

I evo me, na nekoliko mjeseci od 30. rođendana, ja sam upravo ono što sam oduvijek trebalo da budem – žena iz svijeta marketinga.

A bila sam sve i svašta – od toga da sam u osnovonoj školi za sat i po napisala 21 pismeni iz srpskog na istu temu i dobila 3, 4 i 5, preko prevoda i pisanja seminarskih i maturskih u srednjoj školi, uplovljavanja u svijet cvjećare pa do novinarstva u koje sam se zaljubila na Alternativnoj televiziji. I kako to biva, jedan poziv mijenja sve – svijet PR-a je našao mene.

Sljedeće godine napuniću deset godina rada u advertising agenciji Aquarius (www.aquarius.ba). Za sve one koji ne znaju, to je jedna od najstarijih agencija u regionu koja iza sebe ima sada već neprebrojivo mnogo kampanja, nagrada, nevjerovatnih iskustava u svim sferama advertising svijeta i tim s kojim bi mogla da nastavi rad i u Londonu, Njujorku ili Kambodži. Vođeni nevjerovatnom energijom, ljubavlju prema onome što radi koju je prenijela na nas, timskim radom i neprestanim unapređenjima od strane direktorice, Brane Janković, svako od nas radi ono što voli. A meni je možda i najteže bilo da shvatim šta volim u tom šarenom svijetu marketinga.

Sjećam se, kao da je bilo juče, sjedila sam u kancelariji, dobila zadatak da napišem svoje prvo saopštenje u ime klijenta i čekajući podatke, sjela sam da popijem sok. Sekretarica mi je donijela gusti od jagode, a ja sam, u svoj toj tremi zaboravila da je on već otvoren. Uzela sam da ga promućkam i ostalo je istorija. Moj put počeo je prvim saopštenjem, flekama na haljini i širom otvorenih očiju zbog uzbuđenja koje me ni danas nije napustilo.

Za ovih deset godina prošla sam kroz skoro sve odjele: bavila sam se media planiranjem, event menadžmentom, copywritingom, accountingom, nisam se dotakla jedino produkcije i dizajna. A i neću. Kada bi trebalo da odgovorim na pitanje: Gdje sam se najviše snašla? odgovor bi došao samo gledanjem u moj potpis na mailu: PR je bio i ostao moja najveća ljubav. Ispostavilo se da upravo ta grana marketinga objedinjava skoro sve ono kroz šta sam ja godinama lutala. Moraš biti kreativan, lijepo pisati, biti psiholog, znati sve o medijima na prostoru na kojem radiš, baviti se događajima i poželjno bi bilo da imaš dara za copywriting. Od saopštenja, preko portparolstva, pisanja stratgija i upravljanja PR timom najvećeg regionalnog fstivala za demo bendove (www.demofest.org), do uređivanja korporativnih blogova i magazina i TV emisija, došla sam do tačke upravljanja najmlađim odjelom u agenciji, PR odjelom koji čine mladi, perspektivni i nevjerovatni pojedinci koji su me naučili da u poslu ne postoji «ja», već «mi».

brankica rakovic at magazin

 

Ipak, taj put bi bio mnogo teži i možda ne bih tako lako našla livadu na kojoj ću ja da izgradim svoju kuću, da nije bilo podrške cijelog tima, posebno direktorice. Biti u prilici da učiš slušajući njene razgovore s klijentima, da naučiš na svojim greškama, bez da te pamte po istim, biti u prilici da rasteš kraj nekog ko je jedan od pionira marketinga na ovim prostorima, samo budala to ne bi iskoristila.

Mene su njene lekcije naučile i životu, ne samo poslu, jer sam shvatila:

  • Da su najveći genijalci upravo oni na prvu najjednostavniji ljudi
  • Da tim može sve, a pojedinac ne tako mnogo
  • Da je sujeta tvoj najveći neprijatelj, ne onaj koji te kritikuje
  • Da je rast moguć samo kad prestaneš da pališ reflektore iznad svega što uradiš očekujući aplauz
  • Da ideja ne mora biti primjenjiva, čak i ako je genijalna, a od neprimjenjive genijalnosti se ne živi

Žao mi je, ali ne mogu više genijalnosti podijeliti s vama, jer ja još uvijek učim da se dijeljem onoga što znaš znanje samo uvećava. To je jedan od procesa koji su u toku.

Imala sam namjeru da ovaj tekst prikaže da bavljenje ovim poslom ima i negativnih strana, ali u tome neću uspjeti. Jer, čak i ono što mi se nekad činilo negativnim, tipa radni dan bez kraja, činjenica da ponekad moraš i da pribjegneš bijelim lažima i učiniš ih šarenim i prihvatljivim itd., itd., danas izgledaju više kao lekcija, nego kao negativna strana. Jer, ne znam kako vi, drugi ljudi iz marketinga, ali ja sam kroz rad u Aquariusu bila dio nevjerovatnog broja projekata koji su mijenjali zajednicu u kojoj živimo na bolje. I čak i dani koji nisu imali kraj, donijeli su takva iskustva, upoznavanje različitih profila ljudi, učestvovanje u stvaranju procesa koji su postali predivni projekti da sati i umor izgledaju kao minimalan ulog za siguran dobitak.

Marketing je umjetnost. Baviti se ovim znači biti umjetnik, čovjek koji stvara, koji ne može da živi ako nije inspirisan, čovjek koji je vođen emocijom, a ne samo raciom. I naravno, ne uvijek. Imali smo i mi dosadnih dana, druženja s excell tabelama i izvještajima, projektima koji su se ponavljali pa više nisu nudili nikakvu novu satisfakciju. Da nije bilo tih dana, pregorili bismo. Sve to čini savršen balans.

mtel brankica rakovic

Imam sreću da radim ono što volim i da volim ono što radim, da i dan danas učim od žene koja se marketingom bavi sada već 25 godina i da uvijek, kroz svih ovih 9.5 godina imam priliku da rastem i razvijam se. Ovaj tekst bi mogao da bude jedan od onih koji se nikad ne završavaju. Baš kao i moja ljubav prema ovom poslu. Ali tekst će se ovdje završiti, a moja ljubav prema onome što radim u ovom trenutku dobija novu dimenziju, jer su novi izazovi baš sad ispred mene.  I sada, na pragu marketinške decenije od svega što sam učila sigurna sam samo u jednu stvar: Ja danas znam koliko ne znam i srećna sam zbog svega što ću tek naučim.

Jedan od najzanimljivijih trenutaka bilo je predstavljanje jednog od najnovijih Huawei modela iz P serije. Tu sam, između ostalog, bila u ulozi voditelja svečanosti. Direktor Huaweia za ovaj region je gdin Sui Fenghua. Došao je trenutak da ga najavim i ja sam, potpuno sigurna u sebe, najavila gospodina Cuija Feng shuija. Nakon toga mi je gdin Cui kroz smijeh rekao da ću morati da se javim njegovom ocu i objasnim mu što sam mu promijenila ime.

O autoru/ki

Brankica Raković

1 komentar

Ostavi komentar